Rod Chroococcus

Predstavnici roda Chroococcus su kolonijalni organizmi, ali se u starijoj ruskoj literaturi mogu naći opisi ovog roda u kojima se navodi da obuhvata isključivo jednoćelijske predstavnike. Danas se zna da samo u retkim slučajevima dolazi do obrazovanje pojedinačnih jedinki, a da se najčešće grupišu u mikroskopske kolonije sa malim brojem ćelija. Ovakve kolonije su više-manje sveričnog oblika. U retkim slučajevima dolazi do formiranja makroskopskih kolonija sa velikim brojem ćelija koje imaju želatinoznu konzistenciju i koje su rasprostrte po podlozi. Kolonijalni sluzni omotač je najčešće homogen, bezbojan i difuzan, a u ređim slučajevima je slojevit, jasno ograničen i u ređim slučajevima obojen. Svaka ćelija obrazuje vlastite sluzne omotače. Na osnovu građe ćelijskih sluznih omotača je izvršena podela roda na dva podroda. Tako predstavnici grupisani u podrod Chroococcus poseduju homogene ili slojevite ćelijske omotače koji obično prate oblik ćelije, dok predstavnici podroda Limnococcus u starijim stadijumima razvića poseduju ćelijske omotače koji se rasplinjavaju u opštu kolonijsku sluz, ali tako da ćelije ostanu udaljene jedna od druge. Ćelije su retko sferičnog oblika i to samo u mladim stadijumima razvoja. Obično imaju poluloptast izgled, a ređe nepravilan. Ćelijski sadržaj homogen ili granuliran, a ponekad sa nekoliko istaknutih granula koje se uočavaju i svetlosnim mikroskopom. Obično je bledoplavo-zelene boje, a ređe žućkaste, ruze ili ljubičaste. Samo kod nekih planktonskih vrsta se javljaju aerotopi. Tilakoidi su koncentrisani na periferiji ćelije. Deoba ćelije se obavlja u tri prostorne ravni postavljene pod pravim uglom jedna u odnosu na drugu u prva tri uzastopne generacije. Kasnije deoba postaje više ili manje nepravilna, odnosno obavlja se i u drugim pravcima. Ćerka ćelija pre sledeće deobe raste više-manje do veličine majke ćelije, ali retko u originalnom obliku. Ćerke ćelije nakon formiranja oblika obrazuju vlastite želatinozne omotače. Deobom kolonije se najčešće obrazuje više manjih kolonija, a u ređim slučajevima se kolonija raspada na pojedinačne ćelije koje zatim deobama obrazuju nove kolonije.