Biologija ćelije

U XVII veku je započelo novo doba istraživanja osnovne građe živih bića. Ćeliju je 1665. godine otkrio engleski naučnik Robert Huk posmatrajući presek plute kroz mikroskop. Biološka nauka koja se bavi izučavanjem građe ćelije se naziva citologija. Mnogi biolozi su pokušavali da definišu ćeliju sa različitih aspekata. Najprihvatljivije je reći da ćelija predstavlja složeni i otvoreni sistem organskih i neorganskih materija koje su u stalnoj dinamičkoj ravnoteži, a opstaje i održava se sposobnošću samoregulacije. Oblik ćelije je veoma različit, zavisi od mesta gde se u organizmu nalazi, funkcije koju obavlja i vrste organizma. Poznate su ćelije nepravilnog, loptastog, jajastog, prizmatičnog, cilindričnog, pločastog i promenljivog oblika. Velika varijabilnost se takođe ispoljava i kada je reč o veličini. Najčešće se ćelije ne mogu videti golim okom, ali su poznate i one makroskopske. Moderna citologija ima kompletan uvid u građu ćelije, uz pomoć multidisciplinarne metodologije istraživanja i elektronskog mikroskopa. Može se reći da je svaka ćelija izgrađena od sistema membrana i živog sadržaja. Pod pojmom sistema membrana podrazumevaju ćelijsku (spoljašnju) membranu, intracelularne invaginacije ćelijske membrane i membrane koje omeđavaju matriks ćelijskih organela. Ma koliko bile raznovrsne, ćelije možemo podeliti na dva tipa:
2. Eukariotske ćelije
Eukariotska ćelija: Iako su svi delovi ćelije međusobno tesno povezani u smislu građe i funkcije, ipak možemo izvršiti tipologiju ćelijskih delova radi lakšeg proučavanja i sinteze znanja na sledeći način:
1. Ćelijski zid
2. Ćelijska membrana
3. Citoskelet
* Aktinski filamenti
* Mikrotubule
* Miozinski filamenti
4. Ćelijske organele
* Vakuole
* Hitozomi
* Flagele
* Proteazomi
* Endozomski sistem
* Akrozomi
* Žumancetne granule
* Multitubularna tela
* Digestivne vakuole
* Acidozomi
* Pulzativne vakuole
5. Citoplazmatične inkluzije
6. Jedro
* Nukleusni omotač
* Hromatin
* Jedarce (nukleolus)
* Nukleoplazma (karioplazma)